понедељак, 28. новембар 2011.

Kada član porodice napusti Kulu stražaru

Ovo je veoma zanimljiv članak o ljudima koji napuste organizaciju Jehovinih svedoka.
Molim vas da obavezno pogledate ove postove, pa ćete bolje razumeti da ni ovo što piše nije baš tako kao što Kula pokušava da prikaže.
http://jehovinisvedoci.blogspot.com/2011/04/tajna-porodicne-srece.html
http://jehovinisvedoci.blogspot.com/2011/04/prekidanje-prijateljstva.html
Iz ovih primera se jasno vidi da su upravo Jehovini svedoci ti koji prekidaju svaki kontakt sa onima koji više ne žele da slede Kulu stražaru.
U sledećem primeru iz KS 01.09.2006 se kaže da su oni koji su napustili ti koji su prekinuli konatakt. Proverite malo pa ćete videti da su Jehovini svedoci ti koji prekidaju kontakt i sa svojom decom ako ova uvide da je učenje Kule stražare iskrivljeno i da nema veze s Biblijom.
Opšte pravilo je da se po skupštinama kaže kako je neko izbačen zbog nemorala, jer ako se kaže da je otišao zbog učenja Kule stražare ljudi bi mogli da počnu i da razmišljaju svojim glavama o tome, a to nije nikako poželjno.

Kad član obitelji napusti Jehovu

MARK i Louise su Jehovini svjedoci. Oni su s ljubavlju i brižno pružali svojoj djeci biblijsku pouku, kao što Biblija i potiče kršćanske roditelje (Priče Salamunove 22:6; 2. Timoteju 3:15). Nažalost, nisu sva njihova djeca nastavila služiti Jehovi nakon što su postala veća. ”Srce me boli pri pomisli na našu djecu koja više ne služe Jehovi“, kaže Louise. ”Zar mogu prikriti tu strašnu bol koja me prati iz dana u dan? Kad drugi govore o svojim sinovima, grlo mi se stegne i jedva zadržavam suze.“
Da, kad netko odluči napustiti Jehovu i prestane živjeti u skladu s biblijskim načelima, članovi obitelji koji su vjerni Jehovi proživljavaju duboku bol. ”Jako volim svoju sestru“, kaže Irene. ”Sve bih dala da se vrati Jehovi!“ Maria, čiji je brat napustio Jehovu zbog nemoralnog načina života, kaže: ”Teško se s tim nosim jer mi je on u svakom drugom pogledu bio divan brat. Jako mi nedostaje na velikim obiteljskim okupljanjima.“
Zašto je toliko bolno?
Zbog čega je za kršćanske obitelji toliko bolno kad netko od djece ili drugih članova obitelji napusti Jehovu? Zbog toga što znaju da Biblija onima koji ostanu vjerni Jehovi obećava vječni život na rajskoj Zemlji (Psalam 37:29; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3-5). Oni se raduju tome što će te blagoslove uživati zajedno sa svojim bračnim drugom, djecom, roditeljima, braćom i sestrama te unucima. Za njih je jako bolna pomisao da njihovi voljeni koji su prestali služiti Jehovi možda neće imati tu priliku. Osim toga, kršćani znaju da su Jehovini zakoni i načela već i danas na njihovu dobrobit. Stoga ih boli kad vide da su njihovi voljeni izabrali način života koji će im donijeti gorke posljedice (Izaija 48:17, 18; Galaćanima 6:7, 8).
Onima koji nisu doživjeli takav gubitak možda je teško razumjeti koliko je to bolno. On utječe na skoro svaki aspekt života drugih članova obitelji. ”Bilo mi je sve teže i teže na kršćanskim sastancima promatrati roditelje koji se smiju i razgovaraju sa svojom djecom“, kaže Louise. ”Svaki radostan događaj u našem životu bio je zasjenjen osjećajem praznine zbog onih koji nisu bili među nama.“ Jedan kršćanski starješina prisjeća se perioda od četiri godine tokom kojeg je kćerka njegove supruge prekinula sve kontakte s njima. On kaže: ”Čak i ono što bi nas trebalo radovati često je bilo popraćeno tugom. Kad bih svojoj supruzi nešto poklonio ili je za vikend odveo na neko lijepo mjesto, ona bi briznula u plač pri pomisli da se njena kći ne može radovati tome zajedno s nama.“
Jesu li takve reakcije pretjerane? To ne mora nužno biti slučaj. Ustvari, one su u izvjesnoj mjeri odraz nekih Jehovinih osobina, budući da je čovjek stvoren na njegovu sliku (1. Mojsijeva 1:26, 27). Što to znači? Pa, kako se Jehova osjećao kad se njegov narod Izrael pobunio protiv njega? Iz Psalma 78:38-41 saznajemo da ga je to žalostilo i nanosilo mu bol. No on ih je strpljivo upozoravao i ukoravao, opraštao im kad god bi pokazali da se kaju. Očito je da je Jehova privržen svojim stvorenjima, ’djelu svojih ruku‘, i ne odustaje lako od njih (Job 14:15; Jona 4:10, 11). On je u ljude usadio sposobnost da osjećaju sličnu privrženost prema drugima, zbog čega obiteljske veze mogu biti jako čvrste. Stoga nije ništa neobično što ljudi tuguju kad netko od njihovih voljenih napusti Jehovu.
Doista, onima koji služe pravome Bogu takav gubitak može biti jedna od najtežih kušnji (Djela apostolska 14:22). Isus je rekao da će prihvaćanje njegove poruke unijeti razdor u neke obitelji (Matej 10:34-38). To ne znači da biblijska poruka sama po sebi razara obitelji. Naprotiv, do razdora dolazi kad članovi obitelji koji ne prihvate istinu ili je napuste odbacuju pravo kršćanstvo te mu se čak i protive. No možemo biti zahvalni Jehovi jer on ne napušta svoje vjerne sluge, već im pomaže da ustraju u kušnjama koje ih snalaze. Ako tuguješ zbog toga što je netko od tvojih voljenih napustio Jehovu, koja ti biblijska načela mogu pomoći da podneseš tu bol i ponovno stekneš određenu mjeru radosti i mira?


Mislim da je dobro pročitati i ovaj članak:

Pokazuj kršćansku vjernost kad je član obitelji isključen
1 Veze između članova obitelji mogu biti veoma snažne. Zbog toga se kršćani kojima je bračni drug, dijete, roditelj ili drugi bliski rođak isključen ili se sam isključio iz skupštine mogu naći na ispitu (Mat. 10:37). Kako se vjerni kršćani trebaju ophoditi s takvim članom obitelji? Što ako ta osoba živi u istom kućanstvu s njima? Razmotrimo najprije što Biblija kaže o toj temi, a njena se načela jednako primjenjuju i na isključene i na samoisključene.
2 Kako se ophoditi s isključenima: Božja Riječ kršćanima nalaže da se ne druže s onima koji su isključeni iz skupštine. U njoj stoji: ’Prestanite se družiti sa svakim tko se zove brat, a koji je bludnik ili pohlepan ili idolopoklonik ili koji pogrdno govori ili je pijanica ili iznuđivač — s takvim nemojte niti jesti. Uklonite zloga iz svoje sredine‘ (1. Kor. 5:11, 13). Isusove riječi iz Mateja 18:17 sadrže sličnu misao: ”Neka ti [isključeni] bude kao čovjek iz nacija i kao poreznik.“ Isusovi slušaoci dobro su znali da se Židovi onog vremena nisu družili s ne-Židovima, a da su poreznike izbjegavali kao izopćenike. Isus je tako svoje sljedbenike poučio da se ne druže s isključenim osobama. (Vidi Kulu stražaru od 1. januara 1982, stranice 16-17.)
3 To znači da vjerni kršćani s isključenima neće razgovarati o duhovnim stvarima, no uključuje i daleko više. Božja Riječ kaže da ’s takvima ne smijemo niti jesti‘ (1. Kor. 5:11). Zbog toga se mi s isključenima i ne družimo. To znači da s njima ne idemo na izlete, zabave, sportske aktivnosti, u kupovinu, kazalište niti s njima jedemo, bilo kod kuće bilo u restoranu.
4 A hoćemo li s njima razgovarati? Biblija ne navodi baš svaku situaciju u kojoj bismo se mogli naći, no 2. Ivanova 10 pomaže nam da shvatimo kako Jehova gleda na stvari. Tamo stoji: ”Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte.“ Kula stražara od 1. januara 1982. na 21. stranici o tome kaže sljedeće: ”Baš pozdravljanje nekoga može biti prvi korak k stupanju u razgovor a možda čak i k prijateljstvu. Želimo li poduzeti taj korak kod isključene osobe?“
5 Isto izdanje Kule stražare na 26. stranici pokazuje u kakvoj se situaciji zapravo nalazi isključena osoba. Tamo stoji: ”Činjenica je, da kršćanin, koji se preda grijehu i biva za to isključen, gubi mnogo: svoj priznati položaj pred Bogom, (...) ljubazno društvo braće, uključujući i veći dio druženja sa svojim kršćanskim rođacima.“
6 Kad živimo u istom kućanstvu s njima: Znači li to da kršćani koji žive s isključenim članom obitelji ne smiju s njime razgovarati, jesti niti obavljati svakodnevne aktivnosti? U fusnoti na 22. stranici Kule stražare od 15. aprila 1991. stoji sljedeće: ”Ako se u kršćanskom domu nalazi isključeni rođak, on će još uvijek sudjelovati u uobičajenim, svakodnevnim poslovima i aktivnostima tog doma.“ Stoga ukućani trebaju odlučiti u kojoj će mjeri isključeni član obitelji prisustvovati zajedničkim obrocima i sudjelovati u drugim obiteljskim aktivnostima. Pa ipak, oni kod braće s kojom se druže ne bi smjeli ostavljati dojam da je sve isto kao što je bilo i prije nego što je osoba isključena.
7 No u Kuli stražari od 1. januara 1982, na stranicama 23-24, u vezi s isključenim i samoisključenim osobama stoji sljedeće: ”Ranije duhovne veze potpuno su prekinute. Tako je i sa njegovim rođacima, uključujući i one iz njegovog najbližeg obiteljskog kruga. (...) To će donijeti promjene u duhovnom zajedništvu, koje je možda ranije postojalo u kući. Ako je, primjerice, isključen muž, njegovoj ženi i djeci neće biti ugodno s njim provoditi obiteljski studij Biblije, čitati Bibliju i zajednički moliti. Ako se on hoće moliti za vrijeme obroka, to ima pravo činiti u svojoj kući, ali se ostali mogu u sebi moliti Bogu (Pr. Sal. 28:9; Ps. 119:145, 146). A što učiniti ako isključena osoba u kući želi prisustvovati obiteljskom čitanju Biblije ili biblijskom studiju? Ostali mu mogu dozvoliti da bude prisutan i sluša, ako neće pokušavati poučavati ih ili širiti svoje religiozne ideje.“
8 Ako je isključen maloljetnik koji živi sa svojim roditeljima, oni su kao kršćani i dalje odgovorni za njegov odgoj. Na 32. stranici Kule stražare od 1. travnja 1989. stoji: ”Kao što se i dalje trebaju brinuti za svoje dijete u pogledu hrane, odijevanja i krova nad glavom, trebaju ga odgajati i koriti u skladu s poukama Riječi Božje (Priče Salamunove 6:20-22; 29:17). Roditelji puni ljubavi mogu voditi s njim biblijski studij, čak u slučaju ako je isključen. Možda će, ako se s njim proučava, izvući korist iz toga i popraviti se. Roditelji mogu pozvati dijete da i dalje sudjeluje s njima u obiteljskom studiju.“ (Vidi i Kulu stražaru od 1. oktobra 2001, stranice 16-17.)
9 Članovi obitelji i rođaci koji ne žive s nama: U Kuli stražari od 1. septembra 1988. na 11. stranici navodi se da je stvar drugačija kad je isključen ili se sam isključio član obitelji ili rođak koji ne živi s nama pod istim krovom. Tamo stoji: ”Ako je ikako moguće bilo bi najbolje ne imati nikakve kontakte s tim rođakom. No, ako bi određene obiteljske stvari zahtijevale kontaktiranje, potrebno je svesti ga na najmanju moguću mjeru“, u skladu s Božjom zapovijedi da se ’prestanemo družiti sa svakim‘ tko nepokajnički griješi (1. Kor. 5:11). Vjerni bi kršćani trebali izbjegavati nepotrebno druženje s takvim članom obitelji, a poslovne kontakte svesti na sami minimum. (Vidi i Kulu stražaru od 1. januara 1982, stranice 24-25.)
10 U Kuli stražari navodi se još jedna moguća situacija: ”Što učiniti ako je bliski rođak, kao što su sin ili roditelj, koji ne živi u kući, isključen i nakon toga se želi vratiti natrag u kuću? Obitelj bi, zavisno od situacije, mogla odlučiti što učiniti. Kako postupiti ako je isključeni roditelj bolestan ili više nije u stanju financijski ili fizički brinuti o sebi? Kršćanska djeca imaju biblijsku i moralnu obavezu pomoći mu (1. Tim. 5:8). (...) Što će se učiniti, može zavisiti od raznih činilaca: od stvarnih potreba roditelja, njegovog stanovišta i od obzira koji ima glava obitelji prema duhovnoj dobrobiti svojih ukućana“ (Kula stražara od 1. januara 1982, 24. stranica).
11 Isti članak objašnjava što učiniti kad je u pitanju dijete: ”Ponekad su kršćanski roditelji za neko vrijeme, ponovno primili u kuću isključeno dijete, jer je postalo fizički ili duševno bolesno. Roditelji mogu, u svakom slučaju, procijeniti okolnosti pojedinca. Da li je isključeni sin sam sebe izdržavao, a sada mu to više nije moguće? Ili se želi vratiti natrag prvenstveno zato, jer bi lakše živio? Što je s njegovim moralnim stanovištem? Hoće li unijeti ’kvasac‘ u kuću? (Gal. 5:9).“
12 Zašto je dobro biti vjeran Jehovi: Ako podržavamo biblijski utemeljenu odluku o isključenju nepokajničkog grešnika i ne kontaktiramo s njim, to je za naše dobro. To doprinosi čistoći skupštine i pokazuje da se držimo visokih biblijskih moralnih mjerila (1. Pet. 1:14-16). Štiti nas od iskvarenih utjecaja (Gal. 5:7-9). Isto tako, to grešniku omogućuje da u potpunosti izvuče pouku iz svog ukora, što mu može pomoći da donese ”plod pun mira, naime pravednost“ (Hebr. 12:11).
13 Nakon što su čuli jedan govor na pokrajinskom sastanku, jedan brat i njegova tjelesna sestra uvidjeli su da trebaju načiniti promjene u ophođenju sa svojom majkom koja je već šest godina bila isključena, a nije živjela s njima. Odmah nakon pokrajinskog sastanka brat ju je nazvao i nakon što joj je rekao da je on i njegova sestra vole, objasnio joj je da više neće moći s njom razgovarati, osim kad bude trebalo rješavati važna obiteljska pitanja. Kratko nakon toga njihova je majka počela dolaziti na sastanke i nakon nekog vremena ponovno je primljena. I njen suprug, koji nije bio Jehovin svjedok, počeo je proučavati te se s vremenom krstio.
14 Time što vjerno podržavamo isključenje kao biblijski utemeljen postupak pokazujemo svoju ljubav prema Jehovi i dajemo odgovor onome koji mu se ruga (Priče 27:11). Možemo biti sigurni da će nas Jehova zbog toga blagosloviti. Kralj David za njega je napisao: ’Zapovijedi njegovih ne uklanjam od sebe. S čovjekom vjernim postupaš vjerno‘ (2. Sam. 22:23, 26).
[Pitanja]
1. Koja situacija može ispitati našu kršćansku vjernost?
2. Kako bi se kršćani, prema onome što stoji u Bibliji, trebali ophoditi s isključenim osobama?
3, 4. Kakvo druženje s isključenim i samoisključenim osobama nije dozvoljeno?
5. Što sve isključena osoba gubi?
6. Trebaju li kršćani prekinuti svaki kontakt s isključenim članom obitelji koji živi s njima? Objasni.
7. Kako isključenje nekog člana obitelji utječe na duhovne aktivnosti u domu?
8. Koju odgovornost imaju kršćanski roditelji ako maloljetno dijete koje je isključeno živi zajedno s njima?
9. U kolikoj bi mjeri kršćani trebali kontaktirati s članom obitelji koji je isključen, a ne živi zajedno s njima?
10, 11. O čemu sve kršćanin treba razmisliti prije nego što isključenom članu obitelji dopusti da dođe živjeti s obitelji?
12. Zašto je dobro isključiti nepokajničkog grešnika?
13. Koje su promjene poduzete u jednoj obitelji, i kakve su bile posljedice?
14. Zbog čega trebamo vjerno podržavati odluku o isključenju?

Mrziti ono što Kula stražara mrzi


Veoma je važno saznati i shvatiti svet u kome žive Jehovini svedoci.
Kula stražara koja sebe smatra za božiji kanal, se obraća Jehovinim svedocima i sve im govori tako da oni veruju da je to božija poruka. Po Kuli stražari svi koji nisu Jehovini svedoci, a imaju suprotno mišljenje su demoni i treba ih mrzeti. Nebrojeno mnogo članaka po njihovim časopisima koji izazivaju kod članova strah i mržnju. Naravno da kad neko stalno sluša takve stvari, neće ni jednog momenta saslušati šta mu govorite niti će pomisliti da treba da proveri ono što mu kažete.


U narednom članku (KS1.10.93.) je veoma bitan ovaj deo:
Neki otpadnici tvrde da poznaju Boga i da mu služe, ali odbacuju učenja ili zahtjeve koji su izloženi u njegovoj Riječi. Drugi tvrde da vjeruju Bibliji, ali odbacuju Jehovinu organizaciju i aktivno pokušavaju spriječiti njeno djelovanje. 

Razmislite zašto je Kuli stražari toliko stalo da njeni članovi budu toliko zastrašeni i da mrze sve koji nisu Jehovini svedoci.


Mrziti ono što Jehova mrzi
11 Kad proučavamo Božju riječ, to ne činimo samo radi punjenja glave činjenicama. Dopuštajući Božjim mislima da prožimaju naše srce, počinjemo dijeliti i Božje osjećaje. Kako li je to važno za nas! Ako ne razvijemo takve osjećaje, kakav može biti rezultat? Iako bismo bili u stanju ponoviti što kaže Biblija, mogli bismo, usprkos tome, na ono što je zabranjeno gledati kao na nešto poželjno, ili bismo mogli smatrati kako je ono što se zahtijeva opterećenje. Činjenica je da ćemo se, čak i ako mrzimo ono što je krivo, možda zbog ljudske nesavršenosti morati boriti (Rimljanima 7:15). Ali ako ne uložimo ozbiljne napore da ono što smo iznutra dovedemo u sklad s onim što je pravo, možemo li očekivati da ćemo ugoditi Jehovi koji ’srca iskušava‘? (Priče Salamunove 17:3).
12 Bogougodna mržnja snažna je zaštita protiv neispravnog postupanja, baš tako kao što i bogougodna ljubav prouzročuje da činjenje onoga što je ispravno postaje zadovoljstvo (1. Ivanova 5:3). Pisma nas stalno potiču da razvijamo i ljubav i mržnju. ”Koji ljubite Gospodina, mrzite na zlo“ (Psalam 97:10). ”Mrzeći na zlo držite se dobra“ (Rimljanima 12:9). Činimo li to?
13 Jehova je jasno obznanio svoj naum da iskorijeni zle sa zemlje i uvede novi svijet u kojem će pravednost prebivati (Psalam 37:10, 11; 2. Petrova 3:13). Ljubitelji pravednosti to vrijeme željno iščekuju. U potpunosti su suglasni sa psalmistom Davidom, koji je molio: ”De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek odstupe od mene! Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu [”koji govore o tebi stvari po vlastitoj zamisli, uzeli su tvoje ime na nedostojan način“, ”NW“] tvoji dušmani“ (Psalam 139:19, 20, St). David nije priželjkivao da osobno pogubi te zle. Molio je da odmazda dođe od Jehovine ruke (5. Mojsijeva 32:35; Jevrejima 10:30). To nisu bili ljudi koji su na neki način povrijedili Davida osobno. Oni su krivo prikazivali Boga, uzimajući njegovo ime na nedostojan način (2. Mojsijeva 20:7). Nečasno su se prikazivali da mu služe, ali su njegovo ime koristili da bi promicali svoje vlastite zamisli. David nije ljubio takve koji su odabrali biti Božjim neprijateljima.
14 Postoje milijarde ljudi koji ne poznaju Jehovu. Mnogi od njih u neznanju čine stvari koje Božja riječ označava zlima. Ako ustraju na tom putu, bit će među onima koji će nestati tokom velike nevolje. Ipak, Jehova ne nalazi zadovoljstvo u smrti zlih niti bismo to trebali mi (Ezehijel 33:11). Tako dugo dok to vrijeme dopušta, trudimo se pomoći takvim ljudima da upoznaju Jehovine puteve i pristanu uz njih. Ali što ako neki ljudi pokazuju intenzivnu mržnju prema Jehovi?
15 S obzirom na njih, psalmist je rekao: ”Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? Mržnjom dubokom ja ih mrzim, i držim ih svojim neprijateljima“ (Psalam 139:21, 22, St). Zato što su intenzivno mrzili Jehovu David je na njih gledao s gnušanjem. Otpadnici spadaju među one koji pokazuju mržnju prema Jehovi, buneći se protiv njega. Otpadništvo je, u stvari, pobuna protiv Jehove. Neki otpadnici tvrde da poznaju Boga i da mu služe, ali odbacuju učenja ili zahtjeve koji su izloženi u njegovoj Riječi. Drugi tvrde da vjeruju Bibliji, ali odbacuju Jehovinu organizaciju i aktivno pokušavaju spriječiti njeno djelovanje. Kad oni namjerno odaberu takvu zloću nakon što su spoznali što je ispravno, kad zlo postane toliko ukorijenjeno da je nerazdvojni dio njihove naravi, tada kršćani moraju mrziti (u biblijskom smislu te riječi) one koji su nerazdruživo prionuli uz zloću. Pravi kršćani dijele Jehovine osjećaje prema takvim otpadnicima; oni nisu znatiželjni što se tiče otpadničkih zamisli. Upravo suprotno, ’gade im se‘ oni koji su se učinili Božjim neprijateljima, ali prepuštaju Jehovi da izvrši presudu (Job 13:16; Rimljanima 12:19; 2. Ivanova 9, 10).

Kao dodatak bih priložio i isečak iz Kule stražare od 15.5.1994.da vidite da je celo ljudsko društvo po Kuli stražari pod vlašću sotone(žao mi je sotono, ali ja ne pišem sotona velikom slovom kao tvoja Kula stražara).

8 Nikad ne smijemo zaboraviti da je Sotona ”vladar ovoga svijeta“. Zapravo, apostol Ivan je rekao da je ”sav svijet (...) u vlasti đavla“ (Ivan 12:31; 1. Ivanova 5:19; Zagoda). Istina, Isus je ponekad upotrijebio izraz ”svijet“ kako bi ukazao na čitavo čovječanstvo (Matej 26:13; Ivan 3:16; 12:46). Međutim, češće je izraz ”svijet“ upotrijebio kako bi ukazao na cijelo organizirano ljudsko društvo izvan prave kršćanske skupštine. Naprimjer, Isus je rekao da njegovi sljedbenici ne smiju biti ”dio svijeta“ (nepravednog ljudskog društva) i da će ih svijet mrziti zato što nisu dio svijeta (Ivan 15:19, NW; 17:14-16). Biblija osim toga upozorava da trebamo izbjegavati prijateljstvo s ovim svijetom kojim vlada Sotona (Jakov 4:4).



Nadam se da vam je sad malo jasnije kako nas ostale vide Jehovini svedoci i šta nam misle.
Razmislite o tim ljudima, koliko mržnje ima u njima,a da pri tome sve druge optužuju za mržnju.

 Kula stražara 15. 2.1995  str. 16 odl. 11 Sačuvani na životu kroz veliku nevolju
11 U tu svrhu, Jehova nam je putem svoje Riječi, svog svetog duha i svoje vidljive organizacije pružio ono što nam je potrebno. Mi se moramo u potpunosti okoristiti ovim pripremama. Osim toga, moramo se moliti Bogu i biti mu poslušni ako želimo dobiti njegovu naklonost. Jedna stvar koju moramo razviti jest snažna mržnja prema onome što je zlo. Psalmist je rekao: ”Ne sjedim s bezumnicima, i s lukavima se ne miješam. Nenavidim društvo bezakoničko, i s bezbožnicima ne sjedim. Nemoj duše moje pogubiti, ni života mojega s krvopilcima“ (Psalam 26:4, 5, 9). U kršćanskoj skupštini, i mladi i stari moraju ograničiti svoje druženje s onima koji nisu predani Jehovi. Da bismo zadobili Božju naklonost, nastojimo biti bez krivnje i bez mrlje od svijeta (Psalam 26:1-5; Jakov 1:27; 4:4). Na taj ćemo način imati jamstvo da nas Jehova u Harmagedonu neće uništiti s bezbožnima.
11 U tu svrhu, Jehova nam je putem svoje Riječi, svog svetog duha i svoje vidljive organizacije pružio ono što nam je potrebno. Mi se moramo u potpunosti okoristiti ovim pripremama. Osim toga, moramo se moliti Bogu i biti mu poslušni ako želimo dobiti njegovu naklonost. Jedna stvar koju moramo razviti jest snažna mržnja prema onome što je zlo. Psalmist je rekao: ”Ne sjedim s bezumnicima, i s lukavima se ne miješam. Nenavidim društvo bezakoničko, i s bezbožnicima ne sjedim. Nemoj duše moje pogubiti, ni života mojega s krvopilcima“ (Psalam 26:4, 5, 9). U kršćanskoj skupštini, i mladi i stari moraju ograničiti svoje druženje s onima koji nisu predani Jehovi. Da bismo zadobili Božju naklonost, nastojimo biti bez krivnje i bez mrlje od svijeta (Psalam 26:1-5; Jakov 1:27; 4:4). Na taj ćemo način imati jamstvo da nas Jehova u Harmagedonu neće uništiti s bezbožnima.
Imajte na umu da kada vam se ljubazno smeškaju na ulici, šta vam u stvari misle ako nećete da postanete Jehovin svedok. Ako niste njihovi istomišljenici vi ste zli i zato vas treba mrzeti.

Traženje grešaka u učenju Kule stražare

U jednom članku u Kuli stražari 01.12.2008 možemo da čitamo "ispovest"čoveka koji je "tražio greške "kako bi osporio učenje Jehovinih svedoka". Očigledno da ih nije ni tražio.

Čak je napisao:
"Razmišljao sam ovako: ako bih za samo
jedno učenje dokazao da je krivo, doveo bih u pitanje i ostala".

Ja sam u mnogim stvarima argumentovano dokazao da učenje Jehovinih svedoka nije u skladu sa Biblijom, odnosno da je prekrajanjem Biblije potpuno iskrivila sliku hrišćanstva. Zato molim one koji budu čitali ovaj članak neka provere ceo blog .
Evo teksta iz spomenutog časopisa. Pročitajte ga pažljivo i razmislite da li je sve tako kao što je dotični napisao.
Samo za početak opaska nekog sveštenika: “Mi ne razgovaramo s Jehovinim svjedocima -Oni koriste Bibliju"

Teško mogu da zamislim da je baš tako rekao, pre će biti da je sveštenik reko "oni koriste FALSIFIKOVANU Bibliju. Ali je to naš junak priče "slučajno"zaboravio da spomene u priči. Ne verujem da je neki sveštenik, bilo koje crkve odbio da na temelju Biblije diskutuje sa nekim, pa bili to i Jehovini svedoci.


Tražio sam greške, a pronašao istinu

Ispričao Stuart Marshall
“Mi ne razgovaramo s Jehovinim svjedocima”, rekao mi je isusovački svećenik. “Oni koriste Bibliju.” Njegov me odgovor iznenadio jer sam ga upravo bio zamolio da mojoj ženi pokaže neke nedosljednosti u učenjima Jehovinih svjedoka. Stoga sam odlučio proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima kako bih joj mogao dokazati da su oni u krivu.
TAKO sam u dobi od 43 godine odlučio iskoristiti svoje poznavanje logike i teologije kako bih osporio učenja Jehovinih svjedoka. Od osnovne škole do fakulteta školovao sam se u katoličkim obrazovnim ustanovama. Godine 1969. diplomirao sam ekonomiju. Tijekom studija slušao sam i predavanja iz filozofije i teologije. Međutim, svih tih godina provedenih u katoličkim školama nikada nismo u okviru nastave obrađivali Bibliju.
Nakon završetka fakulteta oženio sam se Patricijom McGinn, koja je također bila katolkinja. Potom smo oboje doktorirali na Sveučilištu Stanford. Naš sin Stuart rodio se 1977. Nakon nekog vremena preselili smo se u Sacramento u američkoj državi Kaliforniji. Sljedeće 23 godine radio sam u Uredu za analizu proračuna države Kalifornije i analizirao korištenje financijskih sredstava koja se iz državnog proračuna izdvajaju za obrazovanje. Naporno sam radio i dobro zarađivao. Uživao sam odgajati našeg sina. Moja voljena žena vjerno me podupirala u svemu, kao i ja nju.

Odgovor za 25 centi
Kad je naš sin imao dvije godine, Patricia je dobila Bibliju od Jehovinih svjedoka i počela je s njima proučavati. Krstila se tri godine kasnije. Smatrao sam da su oni pomalo ograničeni u svojim stavovima o blagdanima i transfuziji krvi, no s druge strane njihova objašnjenja pojedinih tema bila su uvjerljiva. Samog sam sebe iznenadio kad sam jednom prilikom 1987. javno iznio svoje mišljenje o njima. Naime, na zajedničkoj sjednici prosvjetnih odbora države Kalifornije trebao sam objasniti jednu od preporuka koje sam dao državnom zakonodavnom tijelu.
Kalifornijsko sveučilište željelo je sudjelovati u natječaju za dobivanje šest milijardi dolara vrijednog saveznog projekta. Radilo se o izgradnji ogromnog akceleratora subatomskih čestica. Izjasnio sam se protiv tog projekta jer sam smatrao da dugoročno gledano ne bi koristio državnoj ekonomiji. Sveučilište je stoga pozvalo dva dobitnika Nobelove nagrade za fiziku da iznesu svoje mišljenje. Svaki je od njih objasnio do kojih bi se znanstvenih spoznaja moglo doći zahvaljujući tom projektu. Jedan je rekao da bismo mogli dobiti odgovore na pitanja o postanku svemira. Drugi je objasnio da bismo mogli saznati nešto više o počecima života na Zemlji.
Predsjedatelj sjednice okrenuo se prema meni.
“Smatrate li da je previše dati šest milijardi dolara za odgovore na ta pitanja?” upitao me.
“Slažem se da su to važna pitanja”, odgovorio sam. “No subotom ujutro na vrata mi dolaze Jehovini svjedoci i za prilog od 25 centi nude časopise koji odgovaraju na ta ista pitanja. Nisam siguran da je njihov odgovor za 25 centi išta lošiji od odgovora koje ćemo možda dobiti, a koštat će nas šest milijardi dolara.”
Svi prisutni prasnuli su u smijeh, pa čak i dobitnici Nobelove nagrade. Premda su sredstva za taj projekt bila odobrena, nitko nije proturječio onome što sam rekao.
S vremenom sam vidio da moram nešto poduzeti s obzirom na situaciju kod kuće. Šest godina raspravljao sam s Patricijom o Bibliji i Jehovinim svjedocima i bio sam razočaran kad je nakon svega rekla da želi više vremena posvetiti propovijedanju. To je značilo da će manje sati predavati na fakultetu. Uzrujavalo me što je moja žena, inače razumna osoba, odlučila učiniti takvo što, a ja je ni na koji način nisam mogao uvjeriti da se predomisli.
Pokušao sam dobiti pomoć stručnjaka, nekoga tko poznaje Bibliju bolje od mene, tko bi po mom mišljenju mogao Patriciji jednostavno pokazati da se učenja Jehovinih svjedoka ne slažu s Biblijom. Razmišljao sam ovako: ako bih za samo jedno učenje dokazao da je krivo, doveo bih u pitanje i ostala. Bilo bi to dovoljno da navede na razmišljanje moju ženu, kojoj je logika jača strana. Obratio sam se isusovačkom svećeniku iz crkve u koju smo Patricia i ja nekada išli. Naš je susret završio riječima navedenima na početku članka. Budući da svećenik nije htio razgovarati s mojom ženom, shvatio sam da ću sam morati pronaći greške u učenjima Jehovinih svjedoka i Patriciji ukazati na njih. Znao sam da će mi za to trebati malo više vremena, ali odlučio sam to učiniti.

Potraga za greškama
Dok sam proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima, najviše su me se dojmila biblijska proročanstva. U knjizi proroka Izaije čitao sam pojedinosti o padu Babilona koje su bile napisane gotovo 200 godina prije nego što se zbio sam događaj. U tom je proročanstvu čak navedeno da će se osvajač zvati Kir i opisano je da će njegova vojska skrenuti tok rijeke Eufrata kako bi osvojila Babilon (Izaija 44:27–45:4). Mnogo godina prije toga učio sam o padu Babilona u sklopu nastave o vojnoj strategiji. Osim toga, saznao sam da je prorok Danijel više od 200 godina unaprijed prorekao pojedinosti o moćnom grčkom kralju čije će se kraljevstvo nakon njegove smrti razdijeliti na četiri manje utjecajna kraljevstva (Danijel 8:21, 22). Sjećam se da sam naišao na taj podatak o Aleksandru Velikom još kad sam učio povijest starih naroda. Istražujući stručnu literaturu uvjerio sam se da su te biblijske knjige doista bile napisane prije nego što su se zbili događaji koje su prorekle.
Što sam duže proučavao s Jehovinim svjedocima, to sam bio uvjereniji da je Biblija doista Božja Riječ. Prije toga sam godinama izučavao katoličku teologiju, ali nisam se uvjerio u to. Sada kad sam toliko naučio o Bibliji trebao sam odlučiti što ću poduzeti. Odlučio sam predati svoj život Jehovi i postati Jehovin svjedok (Izaija 43:10). Krstio sam se 1991, samo dvije godine nakon onog razgovora sa svećenikom. Naš sin krstio se sljedeće godine.
Budući da smo sada imali nove prioritete u životu, odlučili smo promijeniti neke obiteljske planove. Nakon mog krštenja najprije smo napravili plan kako bi moja žena u roku od pet godina, odnosno do svoje 50. godine, mogla prestati predavati na fakultetu. Željela je biti pionir, odnosno propovjednik koji je u to vrijeme provodio 1 000 sati godišnje, to jest nešto više od 80 sati mjesečno, pomažući drugima da upoznaju biblijsku istinu. Godine 1994. uspjela je toliko smanjiti svoju satnicu na fakultetu da je mogla započeti s pionirskom službom. A ja sam si najprije postavio cilj da poboljšam kvalitetu svog propovijedanja te da pomažem u skupštini i pri izradi troškovnika za gradnju dvorana Jehovinih svjedoka u našem području.
Na poslu sam ponekad imao prilike razgovarati o Bibliji. Tako se jednom prilikom ispostavilo da je nova analitičarka u mojoj firmi Jehovin svjedok, ali nije bila aktivan član. Sumnje u vezi s Biblijom oslabile su joj vjeru. Sretan sam što sam joj pomogao da ponovno ojača svoju vjeru. Nakon nekog vremena vratila se kući i počela s pionirskom službom.
Godine 1995. prisustvovao sam posebnoj sjednici prosvjetnih odbora na kojoj se raspravljalo o istraživanjima koja je financirala savezna vlada. Predsjedatelj sjednice upitao je predstavnika savezne vlade što je bilo s projektom izgradnje akceleratora subatomskih čestica. On je odgovorio da je projekt bio dodijeljen državi Teksasu, ali da nije dovršen iz tri razloga. Kao prvo, već i prije početka projekta troškovi su sa šest milijardi porasli na devet milijardi dolara. Kao drugo, savezna je vlada željela da se ta sredstva troše u druge svrhe, posebno za rat u Iraku 1991. Kao treće, saznali su da odgovore na pitanja o porijeklu života mogu dobiti od Jehovinih svjedoka za samo 25 centi! Izgleda da je moja primjedba obišla mnoge institucije i na kraju se vratila onamo gdje je i nastala.
Svi su se nasmijali, a neki su me članovi odbora pogledali. Tada sam sve prisutne upoznao s jednom promjenom: “Sada odgovore možete dobiti besplatno, dovoljno je da čitate njihove publikacije.”

Ispunjen i smislen život
Kad je moja žena otišla u mirovinu, napravili smo petogodišnji plan za mene. U drugim firmama počeo sam se diskretno raspitivati o poslu sa skraćenim radnim vremenom jer sam se želio više posvetiti propovijedanju biblijskih istina. No u mojoj su mi firmi neočekivano ponudili posao sa skraćenim radnim vremenom. Tako sam 1998. i ja započeo s pionirskom službom.
Dok smo se jednog jutra Patricia i ja spremali otići u službu propovijedanja, nazvali su nas iz glavnog sjedišta Jehovinih svjedoka, koje se nalazi u njujorškoj četvrti Brooklynu. Budući da smo se već ranije bili javili za dobrovoljnu službu, upitali su me da li bih ondje htio raditi na jednom projektu. Odmah sam pristao. Tako smo u Brooklynu radili godinu i pol. Otišao sam u prijevremenu mirovinu kako bih mogao dovršiti taj projekt. Nakon toga sudjelovali smo u izgradnji kongresne dvorane Jehovinih svjedoka u Fairfieldu u Kaliforniji. Prodali smo kuću u Sacramentu i kupili mali stan u gradu Palo Altu. Moj odlazak u prijevremenu mirovinu omogućio nam je da doživimo daljnje blagoslove. Otada smo radili na projektima u podružnicama Jehovinih svjedoka u Nigeriji, Južnoafričkoj Republici, Kanadi, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
Moja žena i ja sada pomažemo drugima upoznati istinu iz Biblije kao što su nekada drugi Jehovini svjedoci pomagali nama. Iskreno mislim da je obrazovanje koje dobivam od Jehove korisnije od sveg drugog obrazovanja koje sam stekao. Nijedno drugo obrazovanje na svijetu ne može se usporediti s njim po svojoj širini i razumljivosti. Jehova poučava svoje sluge da ljudima prenose biblijske istine na takav način da im one dopru do uma i srca. To me potiče da i dalje učim. Patricia i ja zahvalni smo za život kakav sada vodimo i za mogućnost da koristimo svoje obrazovanje u službi Svevišnjem Bogu Jehovi.



Pogledajte post o "besplatnom biblijskom tečaju" pa će vam puno toga biti jasnije o tome kako se "uči" iz Biblije kod Jehovinih svedoka.